Dom mišljenja Mogu li veliki podaci poboljšati rad policije i spasiti živote? | ibrahim abdul-matin

Mogu li veliki podaci poboljšati rad policije i spasiti živote? | ibrahim abdul-matin

Video: Croatian Medical Response to Major Incidents MRMI 2017 (Studeni 2024)

Video: Croatian Medical Response to Major Incidents MRMI 2017 (Studeni 2024)
Anonim

Nacija je opet prisiljena na razgovor o rasi i policiji. Nedavne smrti nenaoružanih crnaca na rukama bijelih policajaca nisu izolirani incidenti. Problem je prožet. Nedavni članak Mother Jones ukazuje na četiri incidenta samo u proteklih mjesec dana. Policijska brutalnost, poput silovanja i zlostavljanja djece, nije novost u društvu. Ono što je novo jest naša svijest zahvaljujući društvenim medijima i kakofoniji 24-satnog ciklusa vijesti.

Twitter, Facebook, Instagram, Snapchat i YouTube svi se koriste za brzo slanje poruka o snimanju Michaela Browna u Fergusonu, MO, i neposredno prije, davatelja Ericu Garneru od strane NYPD-a. Rasprostranjena upotreba tehnologije ima posljedice izvan mreže. Na primjer, ispred čuvenog Sprana Leeja, 40 hektara i sjedišta Mule, nalaze se dvije freske Adriana Franksa - jedan je mladog i pijanca Erica Garnera koji glasi: "Ne mogu disati." Na drugom muralu je vedrog i nasmijanog Michaela Browna, natpisan riječima "Moje su ruke gore" (na slici). Ljudi prolaze, slikaju se i objavljuju na društvenim mrežama. Freske su namijenjene upravo ovoj temi - privući pažnju "crnog Twittera" i onih koji se kreću kroz hashtagove #MikeBrown i #Ferguson.

Moji instinkti o tehnologiji kažu da postoji i druga strana ove priče. Društveni mediji mogu pojačati priču i poslati je širom svijeta brže nego što trepnemo, ali što je s tim prije nego što se incident dogodi? U tome leži prilika.

Počeo sam razgovarati s nekolicinom prijatelja tehnologa, akademika i aktivista i postavio sam im naoko jednostavno pitanje: Koje podatke možemo koristiti za poboljšanje rada policije? Ali ubrzo nakon postavljanja pitanja shvatio sam da je to pogrešno pitanje. Ne dolazi u srcu moje brige.

Kao New Yorker, previše sam upoznat s Comp Statom, visokotehnološkom mašinom podataka koju je NYPD proslavio i često je naveo kao razlog "boljeg rada policije" i naglog pada kriminala NYC-a. Kao crnac, upravo sam tijekom procvata primjene Comp Stata imao zastrašujuće i opasne susrete s policijom. Kao otac dvojice crnih dječaka koji želi vidjeti smanjenje kriminala i promjene policije, moje je pravo pitanje bilo koji podaci mogu zagovarati, aktivisti, svećenstvo, čelnici zajednice, prekidači nasilja i donositelji politika pristupa utjecajnoj politici za izgradnju sigurnijih zajednica za sve (ne samo sigurnije ulice za neke )? Želim znati može li pametno korištenje Big Data-a spriječiti da moji sinovi umru kao Michael Brown ili Eric Garner? Vrlo je osobno.

Razgovarao sam s dr. L'Heureuxom Lewis-McCoyjem, profesorom sociologije i crnačkih studija na Gradskom koledžu u New Yorku i autorom cijenjene nove knjige Nejednakost u zemlji obećanoj .

"Prvo, trebaju nam točni podaci", rekao je. "Koliko znam, nemamo transparentnost u izvještavanju o pritužbama civilnog policajca i postupak je naporan… a da se ne spominje kodiranje podataka je sumnjivo. Ako podnesemo žalbu i to je kodirao neko ko je povezan s policijom, izgledi da je točan vrlo su sumnjivi."

Dr. Lewis-McCoy postavlja važno pitanje o integritetu policijskih podataka i prijavljivanja pritužbi. Ako je podnošenje žalbe komplicirano, nesumnjivo će biti nedovoljno prijavljivanje policijskog kršenja zakona. U slučaju službenika s više žalbi protiv njih, zašto te žalbe ne vode preispitivanju, prekvalifikaciji i ukoru? Zašto o tim pritužbama saznajemo tek nakon što je službenik ilegalno povrijedio ili, još gore, nekoga ubio? Možda je potrebna verzija Comp Stata koju upravljaju civilni, civilno orijentisani tehnolozi s ciljem praćenja problematičnog ponašanja policije i intervencije prije nego što se ona dogodi. Usput, to je vrlo slično načinu na koji se Comp Stat trenutno koristi za praćenje i ciljanje ponovnih počinitelja u ime sprečavanja kriminala.

Zatim sam razgovarao s Jamesom Ruckerom, osnivačem Citizen Engagement Lab-a i ColorOfChange.org-a, tehnološkim i organizacijskim strategom na MoveOn.org, i on je ponovio stavove dr. Lewis-McCoy-a.

"Mislim da bi trebala postojati baza podataka koja bilježi pritužbe i istrage nedoličnog ponašanja prema službeniku / policiji / odjelima", rekao je. "Naravno da mnogi podaci postoje, ali su nepotpuni i nisu standardizirani - i u mjeri u kojoj postoje, zaštićeni su i nepristupačni."

Gotovo svaki crni mužjak s kojim sam se u životu susreo imao je negativne interakcije s policijom. I da ne zaboravimo maltretiranje djevojčica i žena u boji od strane policije. Korisnički sustav prikupljanja i pregleda žalbi mogao bi biti preplavljen podacima. Prema Ruckerovoj kampanji, plaćenoj poreznim dolarima koji upotrebljava laki medij za komunikaciju poput slanja poruka, "omogućila bi se ocjenjivanje časnika - razjašnjavanje tko su loše jabuke. Jasno bi postalo jasno u kojim područjima i odjelima postoje problemi". Ocjenjujemo učitelje, restorane, stanice podzemne željeznice, brijače, filmove - ocjenjujemo gotovo sve. Zašto ne policajci?

Rucker vjeruje da će ovaj sustav za pritužbe prilagođen korisnicima otvoriti put dobroj politici u svijetu u kojem politika tako puno upravlja podacima. Uz više neovisnih podataka, šefovi policije i drugi izabrani dužnosnici, poput gradonačelnika i guvernera morali bi odgovoriti na brojeve i osigurati pravilno funkcioniranje policije.

"Još bi postojala politička pitanja za postizanje stvarne odgovornosti, ali to tada postaje izborno pitanje - mi ljudi možemo glasati za promjenu vodstva koja odbija odgovornost na temelju podataka", istaknuo je Rucker.

Naravno da bi subjekti poput moćnih policijskih sindikata koji energično štite prikupljanje, korištenje, dijeljenje i pregled policijskih podataka, zasigurno pokušali i blokirali novi način prikupljanja pritužbi. Rucker je napomenuo da je za promjene potrebno tražiti neovisne podatke "nužna i korisna borba".

Ono što predlažem, zajedno s dr. Lewis-McCoyem i Ruckerom, je da se Veliki podaci i tehnologija mogu dobro iskoristiti. Već se skupina tinejdžera okupila kako bi napravili aplikaciju koja će pomoći ljudima da prate interakcije s policijom. Baš kao što društveni mediji bacaju svjetlo na zloupotrebu policije i brutalnost, Big Data može zaviriti u mračne i mutne kutove podataka o policiji i obasjati svjetlo vrsta žalbi koje preplavljuju sustav i na što se, ako ništa drugo, poduzima riješiti navedene žalbe. Ti isti podaci mogu se koristiti za osnaživanje zagovornika dok oni pripremaju zakone i, naravno, za obrazovanje glasača.

Mogu li veliki podaci poboljšati rad policije i spasiti živote? | ibrahim abdul-matin