Sadržaj:
Video: Obradović: Najveća evropska plantaža marihuane u Srbiji (Studeni 2024)
Kako se sve veći broj država koketira s legalizacijom marihuane, one se moraju uhvatiti u koštac s načinom kako najbolje izvući industriju iz više milijardi milijardi iz sjene i svjetla reguliranog svijeta koji plaća porez. Dok obje strane rasprave o legalizaciji trešnja odabiru rezultate ovih eksperimenata u prilog njihovom određenom stajalištu, nova stvarnost na terenu istaknula je jedan aspekt o kojem malo tko govori: proizvodnja marihuane je ogromna snaga.
Barem je proizvodnja marihuane u zatvorenom prostoru velika svinja za struju, tako i dalje djeluje velika većina legalnih uzgajivača. Predodređeno je da ovo pitanje postane sve izraženije u Koloradu sljedećeg mjeseca, kada država otvara vrata za samostalne proizvodne pogone. Prije toga, država je imala neučinkovit sustav u kojem su se proizvodni pogoni morali vertikalno integrirati s maloprodajnim mjestima. Ova nadolazeća faza potaknula je vođenje skladišnih prostora oko Stoljetne države, što je nagovijestilo nalet novih operacija rasta žednih elektrona.
Za jednu, postoji određena količina inercije iz industrije koja je odrasla u zatvorenom prostoru - bilo ispravno ili krivo, postoji raširena ideja da uzgoj u zatvorenom prostoru uzgajivačima daje kontrolu nad njihovim proizvodom koji napolju ne može biti dostižan. Neke su zbog sigurnosnih zabrinutosti (i dalje je to uglavnom gotovinsko poslovanje, mada će se to vremenom vjerojatno promijeniti). Međutim, najveći bi doprinos mogao biti upravo razvijajući se i konfliktni krpa državnih i saveznih zakona koji normalan energetski učinkovit proizvodni proces čine neizvodljivim. Zasad.
Marihuana: Nenamjerna elektrana
Prema izvještaju istraživača održivosti i konzultanta Evana Millsa iz 2012. godine, proizvodnja kanabisa (zakonski sankcionirana i na drugi način) čini 1 posto ukupne nacionalne potrošnje električne energije. Da biste taj broj stavili u kontekst: rafinerije marihuane koristile su istu količinu električne energije kao i 2 milijuna domova i izjednačile su emisiju ugljika od 3 milijuna automobila. Energetski troškovi za unutarnju proizvodnju koštaju 6 milijardi dolara godišnje - šest puta više nego što je potrebno cijeloj američkoj farmaceutskoj industriji. Pojedina kuća za uzimanje marihuane ima iste potrebe za energetski pohlepnim centrom sličnih veličina.
Ta žeđ vlasti čak je dovela i do dodatnih ilegalnih aktivnosti. Na primjer, u zapadnoj Kanadi - gdje je rekreacijski lonac zabranjena, ali vrlo popularna zabava - ilegalni „uzgoj opeke“ bile su glavne sile iza vala „krađe struje“ u iznosu od 100 milijuna dolara godišnje. To često ima oblik hakiranih brojila. Regionalno energetsko poduzeće BC Hydro čak je stvorilo tim istražitelja za krađu struje koji su dobili zadatak da zaustave aktivnosti.
Pa, kako sitne zelene biljke mogu biti toliko energetski zahtjevne? "Većina naših potreba za napajanjem proizlazi iz rasvjete koju koristimo", objašnjava Ellis Smith, glavni direktor za razvoj kompanije American Cannabis Company, konzultantske firme za legalnu industriju rasta. "Koristimo rasvjetu velike snage - do 1000 vata. One stvaraju puno topline u vrlo malom prostoru, pa vam treba pumpati puno klima uređaja. Netko treba ući i poremetiti to. Netko bi mogao uđite i napravite nešto važno ovdje - odatle potječe naša potrošnja električne energije, a troškovi su upravo tako visoki."
Sve ove kontrole zaštite okoliša ne samo da povećavaju velike troškove operaterima u stambenoj kući - gdje se izvješćuje da mjesečni računi za energiju premašuju 100 000 USD - već mogu uzrokovati i otvoreni ugljični trag. A to nas posebno brine jer lokaliteti koji bi mogli biti najprikladniji za legalnu industriju marihuane također imaju najviše ekološkog stajališta. Na primjer, staklenici u ohrabrujućem Boulderu moraju kupiti svoju energiju iz obnovljivih izvora, za koje se procjenjuje da će povećati troškove dodatnih 20 posto.
Jedna alternativna opcija za proizvodnju marihuane su staklenici. Ali to je daleko od energetskog lijeka - barem ne na industrijskoj razini. Iako model staklenika doista smanjuje potrebu za nekom rasvjetom (dodatna svjetla bi i dalje trebala biti u oblačnim danima ili kada dani postaju sve kraći), potrebno je voditi računa o ostalim elementima kao što su voda, vlaga i dodatni CO2 (ne da spomenemo izgradnju stvarnog staklenika). A održavanje tih faktora oduzima energiju i novac.
Prednosti upotrebe staklenika zaista se osjećaju kad se koristi u klimi koja je već pomalo podložna dotičnoj biljci tijekom cijele godine (tj. Ne zimi u Koloradu; temperatura oko 78 stupnjeva - dajte ili uzmite).
"Tradicionalno i povijesno gledano, biljke koje se uzgajaju na otvorenom ili u staklenicima uzgajaju se regionalno, [i] ovise o lokalnoj klimi i onome što uzgajivači žele. Izazov uzgoja kanabisa je što ga se mora uzgajati u državi u kojoj je zakonito", objašnjava Brandy Keen, potpredsjednik Surne, konzultantske firme za marihuanu sa sjedištem u Koloradu, specijalizirane za tehnologiju uzgoja. "Ne možete isporučiti biljku kanabisa preko državnih ili međunarodnih linija. Dakle, ono što nam ostaje je uzgajati biljku kanabisa u okruženju koje ne pogoduje njenom rastu."Mnoga od ovih problema mogla bi se izbjeći ako bi usjev - kao i bilo koji drugi legalni pogon - bio uzgojen vani. I dok se kanabis doista može uzgajati na otvorenom u Koloradu, on se može uzgajati samo sezonski, čime se ograničava njegova skalabilnost.
Ako se savezni zakon konačno nagne prema legalizaciji gravitacijskog povlačenja i olakša legalno uzgoj i distribucija marihuane, biljka bi se mogla uzgajati na većim mjerilima u prijateljskijim klimama širom sunčanijih dijelova zemlje.
Zasad su proizvođači prepušteni pretraživanju održivih (da ne spominjemo, jeftinijih) metoda uzgajanja staklenika, uključujući korištenje obnovljivih goriva i tehnika recikliranja vode. Jednostavna Google-ova potraga za „legalnim konzultantom iz kanabisa“ pruža mogućnost porasta procvata konzultanata za marihuanu na područjima održivosti, poljoprivrede i inženjerstva.
"Industrija je stvarno jako mlada. To je još uvijek dječja industrija", objašnjava Keen. "Ljudi tek počinju realizirati vrste tehnologija koje su im dostupne. Trenutno su privatna ulaganja u velikoj mjeri. I ljudi koji su na početku bili uspješni zarađuju dovoljno novca da stvarno ulažu u ove objekte na način koji je održiv „.
Neizbježno zelenija budućnost?
Uzgoj će se neizbježno proširiti tamo i kada biljka može rasti i povećati prinose. Kanabis je starosjedilac prema južnoj i srednjoj Aziji - uglavnom cijelim putem Puta svile. Dakle, negdje u biljnom genetskom kodu nalazi se mogućnost rasta i prosperiteta u visokoj visini Kolorada ili čak nejasnoj državi Washington.
Bez obzira na svojstvenu tvrdoću biljke, ljudi kontinuirano pokazuju sposobnost da biljke rastu gotovo bilo gdje. Na primjer, neki od najboljih vrhunskih omotača za cigare uzgajaju se u Connecticutu, daleko od vrućih vlažnih područja Kariba odakle potječe većina listova cigara. A ovaj poljoprivredni podvig nastao je prije ere genetskog inženjeringa, koji uvelike proširuje ono što svaki organizam može postići. Polazak: biljke se mogu - uz pomalo lakta i asistenciju tehnologije - obučavati da rastu izvan njihove zone komfora.
Na kraju, sve rasprave o održivoj energiji i uzgoju staklenika naspram staklenika mogu biti upravo rezultat trenutka zaustavljanja jaz u povijesti. Poticaj američkog biračkog tijela - posebno mlađeg dijela američkog biračkog tijela - neumoljivo se kreće prema legalizaciji. Bez obzira na vaš položaj, ovdje neminovno ide zakon. Tu će, naravno, doći do napora, ali baš kao što je masovno prihvaćanje gay braka progutalo zemlju, ono što je nekada bilo politički nezamislivo može brzo postati pravna stvarnost. U ne-ludo-dalekoj budućnosti možda živimo u zemlji u kojoj su farme marihuane na otvorenom dio ruralnog tapiserije.
Kako se društvo više bavi svojim utjecajem na okoliš, regulatori i potrošači pozvat će da se marihuana uzgaja na energetski učinkovit način, kao i bilo koji drugi pravni usjev. A kako troškovi postanu neizdrživi, uzgajivači će početi zahtijevati i ovaj prijelaz. "Osjećam da će uzgoj u zatvorenim prostorima biti stvar prošlosti u narednih 8 do 12 godina", kaže Smith. "To je evolucija naše industrije. Naša potrošnja energije to jednostavno ne može podnijeti."